Mladi širom Bosne i Hercegovine pokazuju kako se gradi mir

Kada mladim ljudima pružite priliku, prave alate i prostor da govore o zajednici u kojoj žive, oni ne ostaju samo posmatrači promjena. Kroz program „Furaj mir“, mladi širom Bosne i Hercegovine pokazali su da mir nije samo odsustvo sukoba, već svakodnevni rad na razumijevanju, prihvatanju različitosti, povezivanju i stvaranju zajednica u kojima svako ima svoje mjesto.

Program je okupio mlade iz različitih dijelova zemlje koji su kroz multimedijalne izložbe, intervjue, umjetničke instalacije, radionice i druge kreativne formate istraživali probleme i priče svojih lokalnih zajednica. Njihove teme bile su različite, ali je zajednička bila želja da se o važnim pitanjima razgovara otvoreno i da se kroz umjetnost i aktivizam pronađu novi načini povezivanja.

Iza programa „Furaj mir“ stoje Muzej ratnog djetinjstva, Fondacija Mozaik, Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH), Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Fond generalnog sekretara UN-a za izgradnju mira (PBF).

Od granica do zajedništva 

Jedan od važnih motiva koji se provlačio kroz više izložbi bile su granice koje postoje između ljudi, bilo da su one administrativne, društvene ili psihološke.

Timovi iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva kroz izložbu „Šta ako je granica u tebi?“ istraživali su kako administrativne linije utiču na svakodnevni život, obrazovanje i slobodu kretanja. U Modriči i Gradačcu, izložba „Sve(mir) među nama“ otvorila je prostor za razgovor o odnosima između dvije zajednice i preispitivanje postojećih narativa.

Sličnu poruku nosila je i izložba „Prijateljstvo koje ne poznaje granice“, koju su zajedno realizovali mladi iz Zenice i Foče. Kroz 20 ličnih priča i predmeta, ali i zajednički mural Belme Grahić iz Zenice i Nadežde Dobrilović iz Foče, pokazali su da se povjerenje može graditi i tamo gdje su ranije postojale podjele.

„Sama činjenica da je projekat ‘Furaj mir’ okupio mlade iz svih krajeva zemlje i stvorio prostor za zajedničko djelovanje, dovoljno govori o njegovoj vrijednosti. Upravo su mladi bili ti koji su otvarali različite teme unutar svojih zajednica“, ističe Valentina Josipović, učesnica projekta.

Govoriti o onima koji su često nevidljivi

Mladi su se bavili i temama koje se u svakodnevnom životu često prešućuju. U Sarajevu je izložba „U Sarajevu sve po staROM“ otvorila pitanje diskriminacije Roma i preispitivanja stereotipa, dok su MirKreatori iz Breze kroz „Nevidljivi u miru“ govorili o svakodnevici osoba s poteškoćama u razvoju.

U Bugojnu je tim kroz izložbu „Mi(r) kad profesori ne gledaju“ istraživao iskustva srednjoškolaca koji odrastaju u podijeljenom obrazovnom sistemu, ali i način na koji mladi izvan školskih struktura ipak grade prijateljstva i povezuju se.

Prošlost kao prostor za razgovor o budućnosti

Brojni timovi odlučili su se vratiti lokalnim pričama, predmetima i mjestima koja nose kolektivna sjećanja. U Zavidovićima je kroz izložbu „Krivaja grad(i) mir“ nekadašnja fabrika Krivaja poslužila kao polazište za priču o identitetu grada i njegovim stanovnicima. U Prozoru-Rami mladi su kroz „Zaroni u prošlost, izroni u budućnost“ istraživali život prije nastanka Ramskog jezera i njegovu ulogu u stvaranju zajedničkog identiteta.

Prnjavor je kroz izložbu „Nekad se zakuha“ progovorio o preživljavanju i suživotu u multietničkoj sredini koristeći svakodnevne namirnice kao simbol, dok je u Teočaku kofer postao motiv za istraživanje identiteta, sjećanja i životnih priča.

Priče o prošlosti i zajednici dobile su različite oblike i u Mostaru, Donjem Vakufu i Tešnju, gdje su mladi kroz ruševine, nacionalne spomenike, komšijske odnose i lokalnu historiju pokušali pronaći odgovore na pitanje kako ono što pamtimo utiče na način na koji živimo danas.

Mir se može pričati i kroz ples, crtež i umjetnost

„Furaj mir“ nije imao samo jedan način da govori o miru. U Brčkom je dječija perspektiva predstavljena kroz „Abecedu mira“, dok je tim „Vrbas“ u Banjoj Luci kroz izložbu „POD ISTIM MIROM“ istraživao zajedničke potrebe građana za sigurnošću.

U Bihaću je mir dobio ritam i pokret. Kroz izložbu „Plesom do mira“ i radionice s migrantkinjama iz kampa Lipa, mladi su koristili ples i zajednički rad kao prostor za povezivanje, razmjenu iskustava i stvaranje osjećaja pripadnosti. U Tuzli je tim „Šarena Tuzla“ kroz vizuelne radove govorio o zajedništvu, dijalogu i svakodnevnom životu u gradu.

„Kroz ples, koji je veliki dio mog života, dobila sam priliku da se dotaknemo važnih i snažnih životnih priča i tema koje često ostaju neizgovorene. Kroz pokret i zajednički rad mogli smo izraziti emocije i na drugačiji način govoriti o stvarima koje su važne mladima i društvu“, kaže Sara Begić, članica tima iz Bihaća. 

Iskustvo koje ostaje i nakon izložbe

Iako su rezultati projekta vidljivi kroz brojne izložbe i kreativne radove, „Furaj mir“ je za učesnike bio mnogo više od konačnog proizvoda. Kroz rad na projektima mladi su razvijali organizacijske i komunikacijske vještine, učili raditi u timu, upravljati zadacima i rokovima, predstavljati svoje ideje i komunicirati sa različitim ljudima.

„Kroz projekat ‘Furaj mir’ ono što bih uvijek izdvojila jeste da sam naučila raditi u timu, što je bila jedna od izazovnijih strana ovog projekta, ali i jedna od stvari u kojima sam najviše napredovala“, ističe Amina Alispahić iz tima Bugojno.

Za neke učesnike iskustvo je značilo i prvi ozbiljniji susret sa organizacijom i vođenjem projekta. Adrijana Janić, koordinatorica tima iz Prnjavora, kroz „Furaj mir“ razvijala je organizacijske i komunikacijske vještine, od upravljanja zadacima i rokovima do komunikacije sa partnerima i članovima tima.

„Spoznaja da različita znanja i iskustva mogu zajedno proizvesti nešto što nadilazi pojedinačne struke, jedan je od najvažnijih aspekata projekta za mene“, navodi Janić.

Za Belmina Bećiragića iz tima Zavidovići, projekat je donio i drugačiji pogled na sam pojam mira:

„Shvatio sam da mir nije samo odsustvo rata. Mir je kada možemo razgovarati. Kada možemo prihvatiti da smo različiti. Kada imamo dovoljno razumijevanja da čujemo tuđu priču, čak i onda kada je potpuno drugačija od naše.“

Kroz mnoštvo intervjua, prikupljene predmete, umjetničke radove i razgovore, mladi su pokazali da izgradnja mira ne mora početi velikim riječima. Može početi razgovorom, pitanjem, zajedničkim radom, umjetnošću ili spremnošću da čujemo iskustvo nekoga ko živi drugačije od nas.

„Furaj mir“ tako je mladima dao prostor da ne budu samo oni koji o miru slušaju, već oni koji ga aktivno promišljaju, grade i prenose dalje u svojim zajednicama.