“Do savršene zvijezde” Visoko

Jedna stvar koja povezuje nas ljude širom ove naše male planete je emocija.
Mali i bespomoćni nad višim silama, i ruka sudbine manjima od nas.
Osjećaj emaptije, ljubavi, podrške. Sve to nas čini malim zvijezdama koje trepte. Sedam milijardi odjednom.

Srećemo kroz život puno zvijezda, i neke još trepte s nama. I puno zvijezdica smo upoznali u Gimnaziji “Visoko”.

Odnos profesora prema učeniku je jako odlučujući u životu svakog mladog čovjeka nakon srednje škole. Zato taj odnos naše profesore pravi pravim zvijezdama. Prvenstveno prijatelj, očinska ili majčinska figura, oslonac i podrška, ruka vodilja,posao je svakog profesora koji želi da radi svoj posao kako treba. Mi, male treptajuće zvjezdice što su učenici, pretvorimo se u zvijezde, odrasle i spremne da sijaju.

Gimnazija je stvorila mnogo savršenih zvijezda do sad, a svaka od njih nosi mnogo lijepih sjećanja tokom formiranja svog malog savršenstva. Gledaju profe i ljubavi, i suze, i prekide, i sreću i razočarenje, i uče muškarce da je uredu plakati, i formiraju odrasle i zrele žene, i sanjaju sa njima snove i oblikuju ih u ostvarivo. Sve to kroz lijepu riječ i privrženost prema svakom od nas. I lijepo nam je, čovječe, kad znamo da smo kao kod kuće, i kad nam sreća u zraku miriše.

Svi mi još treptimo, i dug je naš put do sjajnih savršenih zvijezda, ali znamo da će svaki treptaj u našoj gimnaziji biti mali komadić savršenstva. I ti još treptiš, i ja još treptim…

Alijagić Bakir