Kao i većina mojih vršnjaka, obožavam putovanja, upoznavanje novih ljudi i razmjenu iskustava. Uvijek sam imao želju posjetiti manje gradove u BiH, manje od mog rodnog Mostara. Kad sam čuo za projekat “Prijatelji bez granica”, odlučio sam se prijaviti. Svakako, ne znajući šta da radim od dosade preko ljetnih praznika spojio sam ugodno s korisnim.
Naš grad je imao razmjenu s Visokim i to mi je odmah zvučalo privlačno, grad u kojem nikada nisam bio, zatim piramide, novi ljudi, drugačija klima, može se reći novi život. Formirajući tim ljudi koji su se prijavljivali nismo bili svjesni kako smo dobru ekipu napravili, moglo bi se reći ”fantastična sedmica”. Upoznavši nove ljude, novi grad, moj život se potpuno činio novim kao i mojim prijateljima. Moji vršnjaci koji imaju isto mijšljenje kao ja u većini slučajeva davali su mi taj tračak nade da će se stanje u mojoj državi promijeniti, naravno na bolje.
Družeći se ta tri savršena dana nisam osjećao nostalgiju za domom iako sam nostalgična osoba. Obilazak tog prelijepog grada, meni i mojim prijateljima je bio ogromno zadovoljstvo.
Ti ljudi su mi toliko prirasli k srcu da ne namjeravam prekinuti kontakte s njima. Pri povratku kući ima sam osjećaj kao da sam jutros otišao od nje, vrijeme je prolazilo kao ludo. Već nakon petnaest minuta kroz priču s prijateljima u vožnji prema Mostaru, osjetio sam kako me vuće neka nostalgija za Visokim, i mene i moje prijatelje.
Mozda je malo smiješno, ali tako je. Čast mi je ugostiti ove ljude i pružiti im sve sto su oni pružili mojim prijateljima i meni, mozda čak i više. Mi nikada nećemo biti poznanici. Uvijek ćemo biti ”Prijatelji bez granica” !