Došao je konačno i taj dan(29.06.2013),dan kad počinje sigurno jedan od najdražih i najzanimljivijih projekata na kojim sam učestvovao.
Petak jutro.Budim se s ogromnim osmehom na licu jer je konačno počeo prvi dan razmene.U mojoj glavi zbrka pitanja tipa : ko dolazi kod mene u kuću,čime se bavi,da li je komunikativan ili povučen,da li će neke zgodne djevojke učestvovati,takođe baš sam bio znatiželjan i željno iščekivao posjetu Historijskom muzeju te Američkoj ambasadi.Kristina,Aleksa i ja smo stigli u kancelariju AsuBIH-a gdje su nas već čekali drugari iz Goražda i s dobrodošlicom ugostili.Svi smo bili baš prijateljski nastrojeni pa se čak u samom startu videlo da je pred nama odličan vikend.Nakon par minuta upoznavanja sledilo je kraće snimanje za film o volonterizmu mladih u BIH-a,te smo se odma’ uputili ka muzeju koji je stvarno ispunio sva moja očekivanja zatim posjeta Američkoj Ambasadi gdje smo upoznali donekle njihov rad i dobili dosta korisnih informacija.Slijedilo je druženje ostatak dana i večeri te odlazak domovima.
Subota je krenula očekivano. Ja spavam drug koji je gostovao u mom domu Adis me budi s rečenicom „K’o da gledam da ćemo zakasniti“ i ako smo imalo još sat vremena do okupljanja.Čak smo i imali izglednih šansi da stignemo na vrijeme,al’ sjetio sam se u zadnji tren da trebam drugu Munji da donesem bijele trešnje sreća taman rodile haha,i možete predpostaviti malo smo zakasnili i ovom prilikom okrivljujem Munju za naše kašnjenje od par minuta.Svi smo se okupili u jednom od najljepših parkova u Istočnom Sarajevu i počela je prezentacija o Motus Adolescentima te kratak uput u njihov rad,i moram priznati zanimljiviji deo gdje smo radili –enerdžajzer- koji je sigurno u onom trenutku bio bolji i od jutarnje kafe.Usledio je polazak prema Spomen park te nakon njega posjeta crkvi Sv.Đorđa.Nedugo zatim nevrijeme se stvorilo jaka kiša te smo utočište pronašli u studentskom domu gdje smo i imali ručak.Pošto je padala izrazito jaka kiša,odgodili smo šetnju te u restoranu gdje smo i večerali drugarice iz lokalnog tima pokušale riječima da dočaraju grad koji na žalolst nismo mogli zbog vremenskih nepogoda da obiđemo.Otišli smo kasnije na piće gdje smo nastavili druzenje i došlo vrijeme da se polako razilazimo,vrijeme da se krene domu.
Nedelja stigla i baš sam nesto nikakav bio ujutru,valjda iz razloga sto znam da za par sati ispraćam drugare,što ide ekipa s kojom sam se baš zgotivio,što Munja nije probao trešnje,al’ tu je Adis sa 2 paketa munchmallow-a da me razveseli i tad su oči počele k’o farovi da sjaje.Par sati pre odlaska drugara nazad u Gorazde,davali smo intervjue vezane za učešće i sama naša očekivanja,te kao šlag na tortu imali smo svirku u centru za mlade Grbavica.I oni su otisli nazad za Gorazde,mi domaci nazad svojim kućama.
Ovo ću pamtiti veoma dugo:same osmehe,društvo,zezanje,menjanje kanala po kafićima,hranu ^^ ,senzaciji-piće koje sam bukvalno umjesto vode bio 3 dana.Ne znam sta bih vam više mogao reći…Jednostavno jedva čekam 12. Avgust kad mi dolazimo u Goražde i sva se euforija nastavlja. <3 od Petra