Gdje smo pogriješili kao društvo?

Slučaj vršnjačkog nasilja koji se 18. aprila odvio u školskom dvorištu u Kalesiji nije samo još jedan slučaj u nizu, to je slučaj koji govori o moralnom i odgojnom padu našeg društva. Dječak koji je pretučen pred očima svojih vršnjaka, dok drugi, umjesto da pomognu, sve snimaju.

Ogorčeni smo. Ne samo na one koji su počinili nasilje, već i na one koji su šutjeli, snimali i gledali. Ogorčeni smo jer smo zakazali kao društvo. Nasilje je postalo svakodnevnica. Empatija je zamijenjena lajkovima. Solidarnost je nestala iza ekrana pametnih telefona.

Gdje je nestala ljudskost? Ko je djeci objasnio da je stati na stranu slabijeg čin hrabrosti, a ne slabosti? Kada je postalo „normalno“ gledati nasilje i ne reagovati?

Ovaj slučaj mora biti prekretnica. Ne smije se svesti na još jednu vijest koja će nestati iz medija za dva dana. Potrebno je da svako od nas, srednjoškolac, roditelj, nastavnik, građanin, postavi sebi pitanje: šta mogu učiniti da se ovo više nikada ne ponovi?

Jer nijedno dijete se ne smije osjećati nesigurno u svojoj školi. Nijedno dijete ne smije misliti da je nasilje način da se dokaže.

NIJEDNO DIJETE NE SMIJE BITI ŽRTVA NASILJA.