Nekadašnja veoma cijenjena i poštovana zanimanja profesora vremenom gube svoju vrijednost. Njihovo zapostavljanje i smanjenje novčanih prihoda povremeno dovedu do manje posvećenosti radu. Zaborave vrijednost predmeta koji predaju i onaj, vjerujem najljepši, osjećaj prenosa znanja na učenike. Samo kod nekolicine profesora osjetim osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti radeći posao koji vole. Nakon toliko godina rada, ponavljanja istih lekcija oni posjeduju istu želju za napretkom srednjoškolaca.
Za mene, osoba koja je najljepši pozitivan utisak ostavila pri mom dolasku u srednju školu je profesorica matematike-Dragana Dobrota. Strah i strepnja koju sam posjedovala prilikom razmišljanja o ovom predmetu, izgubili su se. Srednja, a i osnovna škola puna je ljudi koji teže za autoritetom. Uporno smatraju da će ga postići povišenjem tona, zapisivanjem ili čak izbacivanjem sa časa. Međutim, nisu ni svjesni da smirenost poput njene i posjedovanje sigurnosti u svoje znanje dovode do najboljih rezultata. Često sam postavila sebi pitanje: „Da li ću ikad biti zainteresovana 45 minuta temom časa?“ Dobila sam odgovor kod osobe kojoj posvećujem ovu pozitivnu priču. Aktiviranje svih učenika odjeljenja tokom nastave pomaže nam da pomjerimo granice. Mladi često sebe ograničavaju i smatraju se lošim u matematici. Ona je tu da iz dana u dan ukaže na greške, ispravi ih i pruži osjećaj slobode. Pristup učeniku, svakom pojedinačno i pokretanje njega neke su od veoma bitnih osobina koje posjeduje. Prenošenje znanja ima čak mnogo veću jačinu od samog znanja. Tu se uključuju i psihološke analize pojedinaca u razredu. Samo stabilne ličnosti poput profesorice Dragane, zainteresuju nas i pokažu zašto je baš matematika kod nje tako zanimljiva i izuzetna. Vježbanje zadataka je prestalo biti obaveza, već želja za napretkom. Jedan od očiglednih primjera njenog rada je i moja drugarica. Dvojka na polugodištu za koju se jedva izborila utjecali su na nju da čitav raspust posveti popunjavanju rupa u svom znanju. Tako se vratila u školu, drugo polugodište i nova srednjoškolka. Dobila je dvije petice iz pismenog i usmenog i tako pokazala najbolji primjer rada i dobre komunikacije između profesora i učenika.
Svi ovi primjeri, ne ukazuju toliko na ocjene, već na promjenu mladih. Poslije roditelja, najviše vremena provodimo u školi, upravo sa profesorima. Komunikacija sa njima je veoma poželjna jer upravo su to osobe koje nas izgrađuju. Sklanjaju sa nas prašinu, dopuštajući našim talentima da isplivaju i pokažu se. Svestranost stičemo upravo u toku ove četiri nevjerovatne godine. Uz neobaveznu priču na časovima matematike, shvatili smo poroke koji nam se pružaju i još više razloga zbog kojih nas odbijaju. Rijetko kad dobijemo pored učenja i slobodu razgovora o životnim temama kao u toku ovih 45 minuta. Često posjedujem želju za razgovorom sa njom koji mi ona pruži, upravo zbog njenog velikog iskustva, stabilnosti i inteligencije.
Upečatljive pozitivne osobe najviše ostaljaju trag u životu mladih. Stoga, pronalazak dobrog i unaprijeđenje uz dozu opuštenosti i humora najbolja je kombinacija za napredak. Odavno smo zaključili da na mladima svijet ostaje, a profesori su ti koji ih jednim dijelom izgrađuju. Ne samo u znanju, već kao osobe spremne da svjesno koračaju u svijetu odraslih. Veliki trag ostaviće u meni i ostalim drugarima ova profesorica čije sam ponašanje pokušala dočarati i ukazati drugima kako izgleda prava srednjoškolska zvijezda vodilja.
Marija Mališ, lokalni tim Foča
Profesorica Dragana Dobrota