Pozitivna priča – Goražde

Kroz školovanje gradimo nova prijateljstva, upoznajemo različite ljude i svako ostavi drugačiji trag. One koji su ostavili loš-pokušavamo zaboraviti, dok nas oni dobri svaki put iznenade i dokažu da mogu još bolje. Prijatelj u nevolji, glas razuma u uzbuni, motivacija u beznađu…sve to mi je on, heroj sa dnevnikom i kredom u ruci. Iskrenost, dobročinstvo, ljubav, putovanja, zgode i nezgode, po tome ga pamtim. Vedar, uvijek nasmijan. Svakim pogledom ulijeva nadu da će sutra biti bolje i da smo baš mi ti koji pišemo novu historiju naše domovine.

Kada bih govorila o još jednom profesoru historije u širokom prostranstvu profesora, vjerovatno bih rekla da i on, baš kao i ostali samo predaje svoj predmet. No, ne govorim vam o takvom. Pažnju usmjeravam na heroja sa dnevnikom i kredom u ruci. Na heroja koji je svojom inovativnošću, već odavno prevazišao i dnevnik i kredu i prosvjetu. Heroj sa drugačijie poredanim prioritetima, sa originalnim načinom predavanja, heroj koji živi, gradi i voli historiju, profesor-heroj, Adin Hasanović.

Dugo sam se pitala, kolika je ljubav Bosanaca i Hercegovaca prema jedinoj nam domovini? Kolika je emocija u našoj, krvavoj historiji? I tako, u prvoj sedmici pohađanja srednje škole, prvog utorka, na prvom času historije, dobih jasan odgovor. Kaže mi profesor: ,,Braniti Bosnu zeleniju od zelenih livada, šareniju od ćilima koji je njome razastr i odbraniti Bosnu koja se plavi i više od Jadranskog mora koje je zapljuskuje, jaču i od kamena Hercegovačkog, topliju i od sunca kojim je obasjana…mogu samo iskreni domoljubi…toliko Bosanci i Hercegovci vole svoje i kad drugi to ne poštuju, i kad drugi to ne znaju voljeti.” Od Banja Luke do Maglića, od Posavine do Šantića. Duž Tuzle preko Sarajeva, od Konjica do Jajca proputujemo za jedan čas.

Kad svratimo u Banja Luku pa je nestvarnim metaforama zagrlimo, profesor nam o Tvrđavi Kastel govori. Pa zamislimo da smo svi rođeni za vrijeme Ferhad paše Sokolovića kad je građena. Nakon ezana sa Ferhadije, o bosanskim velikanima slušamo priče i kredama u boji crtamo njihove tvrđave. Udišemo čisti, svjež zraka obalama Vrbasa i slučajne prolaznike molimo da nas fotografišu uz spomenik Petra Kočića. O Mostaru, na Starom mostu uz Šantićevu poeziju o Hercegovačkom ustanku učimo, žuborom Neretve se dičimo.

U Šarenu džamiju u Travniku uđemo i tada saznamo da su najveće vojskovođe najiskreniji vjernci bili. Zalutamo u 1939., u 1. septembar. U isto vrijeme budemo na sva tri kontinenta i svim svjetskim okeanima i posmatramo čuvene zapovjednike, majke i očeve, nedužnu djecu i naše vršnjake kako sudjeluju u Drugom svjetskom ratu. Tada profesor uzme kredu u ruke i boldiranim slovima nam napiše: ,,DA SE NIKOME NIKADA VIŠE NE DESI, DA SE NE PONOVI!”. Zatim, slušamo priču o 25. i 26. augustu 1992.

Priču u kojoj je zapaljena zgrada Vijećnice, u kojoj je u vatrenoj stihiji nestao Katalog nacionalne i sveučilišne knjižice Bosne i Hercegovine, u kojoj je 80% književnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji jedine nam domovine, pretvoreno u pepeo. Koliko li je bogata naša zemlja… koliko li je bogata moja škola..i na most na čudesnoj Neretvi, što spaja Bosnu i Hercegovinu za vrijeme jednog časa historije, mi odemo i vidimo da od kamena je građen, sa šest lukova ukrašen – Strari most u Konjicu.

U Jajcu nas njeno veličanstvo- Bosna iznova očara. Priča nam heroj o Plivskom vodopadu, dok u dnevnik upisuje čaš. O Plivskom vodopadu gdje se Pliva u Vrbas ulijeva. Snovima plovimo, za vremenom idemo… ali suncu na Drini uvijek se s osmijehom vraćamo. Ima nešto u tom vapaju sunca što sjaji poput najzlatnijih dukata i kad Goražde kraj Drine spi, bijelim ogrtačem obrgljeno, snježnim pokrivačem prekriveno. Idući mostom plavim, kaže nam profesor da historijske činjenice smjenjuju mu se u glavi ali da i danas lica naših ulica Drina krasi, a most ispod mosta vječnost znači.

Heroj sa dnevnikom i kredom u ruci o kojem svi književnici svijeta da se spoje, opet bi malo bilo da opišu koliko znanja na njegovim časovima se zbilo, koliko ljubavi prenijelo, koliko snova proživjelo. Profesor književnosti, geografije, vjeronauke, profesor matematike i nauke. Čovjek koji vas s kredom u ruci cijelim svijetom provede, profesor herojstva i historije, čuveni Adin Hasanović.

Melisa Geca, LT Goražde
MSŠ “Enver Pozderović”
Profesor Adin Hasanović