Za Asocijaciju srednjoškolaca u BiH sam prvi put čula po završetku devetog razreda osnovne škole. Nisam mnogo razmišljala prije nego sam se učlanila u maju 2014. godine. Isto tako nisam mnogo ni očekivala niti sam imala neki poseban razlog za učlanjenje. Činilo mi se jednostavno kao nešto što bi moglo biti zabavno, a i ne previše obavezno pa zašto ne mislila sam, ionako nemam nešto pametnije za raditi.
Međutim, stvari su se od tad odigrale na jedan potpuno drugačiji i tada nezamisliv način. ASuBiH i lokalni tim Cazin su postali nešto puno više od same organizacije mladih, nešto više od običnog hobija i nešto više od aktivizma. Postali su na određeni način moja druga obitelj. Često se spominje ono da se u životu uvijek sve događa s razlogom, da se stvari odvijaju upravo onako kako trebaju i da sve ima određenu svrhu. Ne znam da li u potpunosti vjerujem u to, ali ovo je bio jedan od tih trenutaka. Kada sam se učlanila lokalni tim Cazin je još bio relativno mladi tim u sklopu same Asocijacije i to je omogućilo i nama novim članovima da se dosta aktivno uključimo u izgradnju temelja tima. Mogu reći da je to iskustvo itekako pozitivno utjecalo na mene, ali i na sve nas ostale članove jer su nas te prve poteškoće i ogromna količina energije koju smo svakodnevno ulagali spojila i učinila, to odgovorno i ponosno tvrdim, jednim od najuspješnijih timova.
Ono što ASuBiH diferencira od drugih sličnih organizacija i pokreta je što zaista isporučuje ono što obeća. ASuBiH svoju viziju i misiju svakodnevno pretvara u projekte koji mijenjaju našu sadašnjost, ali i našu budućnost. Kao član Asocijacije radila sam beskonačne sate, pisala sam užasno dugačke izvještaje, ponekad ludila što ništa ne stižem i što mi nedostaje vremena, ali kao član asocijacije sam pored toga što sam upoznala i unaprijedila samu sebe, bezbroj puta osjetila onaj osjećaj zadovoljstva uspješno realiziranog projekta koji poboljšavaju položaj mladih, ali i svih ostalih građana Bosne i Hercegovine.
Danas nakon više od 3 godine aktivnog članstva mogu reći da članstvo u Asocijaciji pruža puno više nego što se može zaključiti samo iz onog što se o Asocijaciji može pročitati ili čuti. Upoznavanje drugih mladih, razmjena iskustava, veliki broj edukacija i seminara na kojima se stječe stvarno, primjenjivo, a ne samo teorijsko znanje, putovanja, druženja, projekti, kontakti…sve to, a i puno više, je ASuBiH. Meni je svakako otvorilo oči o tome kako neke stvari mogu drugačije izgledati. Naučila sam jako puno toga što vjerujem da će mi koristiti i još puno više u budućnosti, na fakultetu i jednog dana na radnom mjestu. Proputovala sam BiH uzduž i poprijeko, a čak i izvan granica BiH. Najbolje je što je sve što sam morala u to uložiti moje vrijeme i moj trud. Iako je nekad možda izgledalo kao da je to i previše vremena i previše truda danas znam da je to itekako vrijedilo. Bilo je tu u ove 3 godine ranih ustajanja, brojnih subota i nedjelja koje sam umjesto spavajući provela pripremajući projekte, pišući izvještaje ili na dugim sastancima. Ali bilo je tu itekako brojnih uspjeha, predivnih trenutaka, druženja i zabava.
ASuBiH je u skoro 10 godina postojanja pokazao koliko je žilava i uspješna organizacija. Ako uzmemo u obzir da novoosnovana tvrtka u SAD-u preživi u prosjeku 3 godine onda je taj uspjeh Asocijacije, koja funkcionira u državi kakva je BiH, još veći. I meni je osobno iznimno drago i čast što sam dio jedne takve organizacije. Treba reći i to – ASuBiH nije za svakog. Ako nećete raditi, truditi se i ako se učlanjujete samo jer vam se to čini cool, onda ipak razmislite opet. Ono što svakako mogu osobno potvrditi je da će Asocijacija svaki trud vratiti višestruko. Svaka minuta uložena u ASuBiH vraća se sa 60 minuta nazad, pa i više od toga. Znanjem, iskustvom, prijateljstvima, zabavom. A najbolje tek dolazi.
Majda Avdić, Cazin