Šta mi je sve donio Socijalni dan?
Danas ustajem u 6:30 i imam radno vrijeme s pauzom. Daleko od kuće, preko granice bez ikog svoga. Kad legnem navečer u hladnu postelju zapitam se da li je stvarno moguće da ja kao osoba od 18. godina imam sezonski posao i da stičem svoj prvi vlastiti novac? Pomalo je teško za povjerovati ali istinito je. Svu hrabrost svijeta, svu želju i snagu za borbom probudila sam u sebi 21.10.2016. Datum koji je rezervisan za obilježavanje Socijalnog dana. Kako je sve počelo?
Pošto sam inače aktivista i osoba koja je željna novih iskustava rado sam volontirala u gradskoj slastičarnici “Korzo” na taj dan. Kako nikad prije nisam bila svjesna težine tog posla Socijalni dan mi je prebacio fokus ispod površine. Sjećam se kiša je padala, pokoji prolaznik bi prošao. Posla je opet bilo jer baš tu zbog kiše sakrilo se mnogo ljudi, našli spas u šoljici toplog čaja ili kafe. Osjećala sam se sretno i spetljano. Sretno jer sam prvi put u životu dobila priliku da upoznam aparat za kafu i da pustim svoju prvu u šoljicu, a spetljano jer sam to jedva naštimala. Mislila sam da je jednostavnije raditi s ljudima i samo naručivati. Pokušala sam i to i vjerujte mi da je mnogo lakše reći “Dobar dan, izvolite” nego napraviti kafu. Otkrila sam koji kolač najviše gosti vole, što bi rekli koji plane čim dođe. Taj Boem što bi u sebi sadržavao sve tajne najboljih sastojaka. Radno vrijeme, 8 sati, je bilo malo da sve savladam. Vratila sam se kući zadovoljna, i kiša je prestala. Međutim, 6 mjeseci poslije svratih po sladoled u Korzo i nesvjesno u žurbi pristala sam raditi.
Nastupila nadogradnja onog iz oktobra. Radila sam petkom poslije škole i vikendom. Jedan Socijalni dan je zaposlio srednjoškolca koji je imao jako lijep sedmični džeparac. Stekla sam praksu u tom poslu. Više mi kafu nije bio problem napraviti. Upoznala goste i one stalne. Ako ih sretnem gradom znala sam da baš taj čovjek voli ćevape s puno luka ili onaj drugi nes s mnogo pjene. Mnogo stvari i detalja sam naučila od svog šefa, uveo me u ogromni svijet ugostiteljstva (ovom prilikom mu veliko hvala). Prvi koraci su bili savladani. Razne anegdote su ostale zapamćene u 4 zida Korza. Krug poznanika se proširio, svako od gostiju bi se danas-sutra pozdravio u prolazu. Zaista je lijepo znati svoje građana, pročitati im iz očiju šta bi htjeli naručiti.Danas učim kako se čiste lignje, kako se pripremaju riblje plate, kako se pohuju inćuni jer novim znanjima nikad kraja.
Ovo je bilo predstavljanje ličnog iskustva članice Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini, Erne Toromanović-Sendić koja je prošle godine imala priliku učestvovati na prvom ASuBiH Socijalnom danu. Kako je to izgledalo iz perspektive optimistične mlade osobe i šta je sve dobila od tog projekta.